
Tvoja ljubav je jedino što može popuniti prazninu u koferu umornom od dugih putovanja u potrazi za smislom. Toplina tvog dlana grije me u svim godišnjim dobima, ali sad je nema. Ne držiš me za ruku i strah me obuzima, prožima do kostiju. Niko ne voli ljepše ni luđe od tebe. I nikog nije ljepše ni luđe voljeti nego tebe.
Kad se umorim od melodije tvog disanja, kad me usne zabole od ljubljenja tvog osmijeha, a oči te se nagledaju dovoljno za još bar dva života, samo zatvorim oči i opet sam na početku. Opet slušam kako dišeš, opet te ljubim dok se smiješ, opet te gledam da te se nagledam.
U mom koferu si ti. Ovdje, dok ga zatvaram i negdje tamo, dok ga otvaram. Vidim tebe. Čujem tebe. Osjetim tebe. Nikoga nije tako lijepo i tako ludo voljeti kao tebe. Niti lakše.